Mi koristimo kolačiće i druge tehnologije za pružanje boljeg online iskustva. Nastavkom korištenja ove stranice, slažete se s korištenjem navedenog kako što je opisano u Politici korištenja kolačića.

National Geographic Channel
http://assets.natgeotv.com/Shows/8458.jpg

ČINJENICE - MARS

  • Dokazi su o vodi koja je tekla ranije u povijesti Marsa dramatični. Ne samo da planet ima najveće vulkane i kanjone u Sunčevu sustavu nego ima i dokaza o najvećim poplavama.
  • Mikrob koji živi na Marsu trebao bi vrlo malo vode za život. Vjerojatno bi cijeli život preživio na 50 ili 100 mikrolitara - mala kap vode koja je velika gotovo kao vrh kemijske olovke. (Lynn Rothschild)
  • Mars nije samo najbliži Zemljin susjed nego je i najsličniji Zemlji. Jedna od sličnosti Marsa i Zemlje jest i ta da se polarni vrhovi planeta povećavaju i smanjuju dok Mars kruži oko mjeseca.
  • Dokazi o raširenoj eroziji vode postoje još rano u povijesti Marsa, a možemo ih naći još dok je letjelica Viking istraživala kanjone. (Steve Albers)
  • Led pokriva znatno veće površine nego što se čini na području sjevernoga polarnog vrha. To je nedavno i posvjedočio Phoenix Lander koji je pronašao led pomičući dijelove tla. To su potvrdili i podaci Mars Odysseyja. (Steve Albers)
  • Mars nema mjeseca, tako da njegov nagib pri rotaciji može znatno varirati. Zbog te mogućnosti, smatra se da je prije nekih 50.000 godina jedan od tih nagiba omogućio da se led stvori oko ekvatora. Možda se ispod površine još kriju ostaci tog leda. (Steve Albers)
  • Olympus Mons, najveći vulkan Sunčeva sustava, triput je viši od Mount Everesta (visok je 27, a širok 600 kilometara), a veličinom je poput Arizone. Njegov nagib toliko je slab da možete stati na početku planine, a vrh će biti na horizontu. (Wes Watters)
  • Vulkani u sjevernoj regiji Tharsis toliko su golemi da su uspjeli deformirati sferičan oblik planeta.
  • Mars ima i najduži kanjon u Sunčevu sustavu. Dugačak je poput SAD-a, a širok je kilometrima. Valles Marineris dovoljno je dugačak da bi se pružio od Kalifornije do New Yorka - više od 4800 kilometara. Marsov je kanjon 7 kilometara dubok i 320 kilometara širok. Grand Canyon u Americi dugačak je "samo" 446 kilometara, 30 kilometara širok i najdublja je točka 1600 m. Grand Canyon lako stane u jedan od kutova Marsova kanjona.
  • Ako s Marsa tijekom dana pogledate u nebo, moglo bi vam se činiti dosta tamno. To je zato što je sloj atmosfere toliko tanak. Nebo izgleda roza prema horizontu zbog crvene prašine u zraku. Sumrak na Marsu je plav.
  • Mars nema magnetsko polje. Kad bi se našli na Marsu sami, ne bi se mogli snalaziti kompasom. (Wes Watters)
  • Kad znanstvenici govore o tekućoj vodi na Marsu u prošlosti, misle na "tekućinu koja sadržava H2O". Ta bi tekućina mogla imati pH negdje između 0 (ili manje) i 14 (ili više), a mogla je biti i vrlo slana (bolje rečeno, voda na Marsu nije kao voda iz slavine, rijeke ili jezera na Zemlji). (Wes Watters)
  • Kad je 1976. Viking 2 poletio, tražili su dijelove tla u potrazi za tragovima života. Tlo je nakon proučavanja bilo bez organskih tvari, a nije bilo pogodno za život. U zadnjih godinu dana otkrili smo da su trebali kopati samo 9 cm dublje i otkrili bi sloj leda u kojem su uvjeti za život znatno drukčiji te bi možda doveli do potpuno suprotnog zaključka. Ironija istraživanja u kojem nekoliko centimetara čini golemu razliku očita je iz ovog primjera. (Peter Smith)
  • Prema trenutnim procjenama ekipe iz Malin Space Science Systemsa, na dan na površinu Marsa udari između 30 i 200 meteorita. (Ken Edgett)
  • Tijekom tipičnog tjedna na Marsu, Mars Reconnaissance Orbiter kamerom snimi više od 200 slika koje pokrivaju površinu veličine Kalifornije. Tim istražuje svaku sliku katkad nalazeći i tamne točke ili promjene koje otkrivaju usporedbom s prijašnjim fotografijama. Tim je otkrio preko sto mjesta udara meteorita, većinom bliže ekvatoru.
  • Kako je snaga gravitacije jedna trećina one na Zemlji, vjerojatno bi bilo tko mogao zakucavati koševe na Marsu. Nažalost, svemirsko odijelo koje vam je potrebno moglo bi skratiti putanju skoka.
  • Phobos, veći od Marsova dva mjeseca, polako klizi prema planetu. Za otprilike 50,000.000 godina, mjesec će se ili zabiti u planet ili će se raspasti - stvarajući krug prašine oko Crvenog planeta.
  • Nadvijajući se nad planetom, Olympus Mons triput je viši od Mount Everesta, najviše točke na Zemlji. Baza vulkana dovoljno je velika da natkrije cijelu saveznu državu New Mexico.
  • Ako bi se vozili do najbliže točke na Marsu prosječnom brzinom od 100 km/h, trebalo bi vam oko 66 godina da dođete do planeta. Svemirskoj letjelici treba oko 6 mjeseci.
  • Sunce do Marsa dolazi za oko 4,25 minute nakon što obasja Zemlju.
  • Svemirska letjelica mora smanjiti brzinu s otprilike 19.000 km/h na manje od 19 km/h da bi sigurno sletjela na površinu Marsa, a sve to mora napraviti u šest minuta.
  • Velike se oluje svake sezone nadviju nad cijeli planet. Posljedice su oluje dramatične, uključujući dine koje mijenjaju površinu planeta.
  • Nema dokaza o ikakvim prijašnjim civilizacijama na Marsu, a nije vjerojatno ni da postoje živi organizmi na planetu. Ipak, možda postoje fosili iz vremena dok je klima bila toplija i dok je na površini bilo tekućine. (Chris McKay)
  • Kako je Mars puno manji i kompaktniji od Zemlje, sila gravitacije na planetu je oko 38% one na Zemlji. Osoba koja stoji na površini Marsa djelovala bi oko 62% lakša. A ako bi bacili kamen na pod, on bi putovao znatno sporije nego na Zemlji. (Steve Squyres)

ČINJENICE – PLUTON

  • Plutonsevrtiokosvojeosisvakih 6,5 dana, aNewHorizonsimaneštoviševremena da snimi slikeplanetanakon što je 8,5 godinaputovaopremanjemu.
  • Plutonsezadnjih 20 godinaudaljavaodSuncaipostajesverašireniji. Tako sad postoje dijelovi planeta koji NIKADA ne vide Sunce.
  • Plutonova atmosfera udvostručila se od 1988. do danas.
  • Godišnja doba su na Plutonu vrlo kompleksna iz dva razloga. Prvo je to što se udaljenost između Plutona i Sunca uvelike mijenja tijekom Plutonove orbite pa dolazi do velikih promjena u osunčanosti planeta. Drugi je to što je nakošenost planeta dosta izmijenjena u odnosu na Sunce, tako da je razlika u osunčanosti polova planeta suprotna. Zbog tih faktora Pluton tijekom svoje orbitalne godine ima znatno drukčija godišnja doba od onih koje mi imamo na Zemlji.
  • Ovisno o tome gdje se planet u trenutačnoj orbiti nalazi, znanstvenici smatraju da se njegova atmosfera kontinuirano povećava i smanjuje. Što je bliži Suncu, to se više led topi pa atmosfera može biti visine do koljena, kad bi mogli stajati na Plutonu. Dok se odmiče od Sunca, plinovi se ponovno kondenziraju. Taj je proces sublimacija. (David Paige i Will Grundy)
  • Clyde Tombaugh je 1930. koristio teleskop u Lowell Observatoryju te je njime i otkrio planet. Otkrio ga je slikajući nebo i razvijajući slike na ploče širine i visine do 50 centimetara. Kad bi se slike razvile, jednostavno je pokušavao uočiti razliku koristeći uređaj koji mjeri razliku svjetlosti. On je vjerojatno bio vrlo strpljiv čovjek jer je taj proces bio prilično dugotrajan i kompliciran.
  • Percival Lowell je među ostalima smatrao da postoji deveti planet jer su Uran i Neptun imali neobična kretanja tijekom svoje orbite. (Kevin Schindler) Sada kad je Pluton izgubio status planeta, i dalje je moguće da ćemo otkriti planet X. Ta je teorija prilično kontroverzna, ali jedan znanstvenik nada se da će se ostvariti - Patryk Lykawka na Sveučilištu u Kobeu u Japanu.
  • Plutonovo je ime predložila jedanaestogodišnja djevojka, Venetia Burney. Lowell Observatory napravio je poziv za prijedloge imena, a ona je proučavala mitologiju i predložila ime Pluton. Pluton je bog podzemlja, najudaljenije i najhladnije površine. Njezin je ujak poslao pismo u njezino ime. Venetia Burney-Phair umrla je s 90 godina u svibnju 2009. godine.
  • Pluton je jedna od najzanimljivijih pojava u našem Sunčevu sustavu, a imamo još toliko toga naučiti iz njega. Najčešće je udaljen oko 4 milijarde milja, toliko je udaljen od Sunca da je na planetu vrlo hladno. Kad bi držali ruku na otvorenom da je nešto dotakne, polomila bi se kao kocka leda.
  • Pluton je i dalje prilična nepoznanica, a nikad nismo uspjeli takvo što vidjeti izbliza. Ni znanstvenici ne znaju što očekivati, tako da postoji mogućnost da će se dugo godina proučavati podaci koje nam New Horizons vrati sa svoje ekspedicije.
  • Proučavanje Plutona baš i ne može biti vrlo brz proces jer je jedna godina na planetu oko dva i pol stoljeća na Zemlji, a jedno godišnje doba na njemu u prosjeku je životni vijek znanstvenika. Ekvinocij je bio negdje na kraju 1980-ih, a planet tek sad ulazi u ljetno doba godine, te će to nastaviti još nekoliko desetljeća.
  • Na površini planeta imamo tri glavne vrste leda: metan, dušik i ugljični monoksid. To smo otkrili jer molekule leda vibriraju vrlo preciznim frekvencijama. Ako foton svjetlosti s točnom vibracijom pogodi točku na planetu, onda ga planet upije, tako da teleskopom lako možemo vidjeti koji su upijeni, a koji nisu. To nam otkriva sastav planeta.
  • Pluton bi mogao biti smeđe ili roza boje. Ako miješate ugljik, vodik i kisik i bombardirate ih radijacijom, uništite poveznice. Ovi novi sastavi preslaguju se u sve kompliciranije kombinacije atoma, tako da bi se stvorili materijali koji su crvenkaste ili roza boje. Plutonova bi stvarna boja trebala biti sličnija smeđoj, a ne roza poput cvijeta.
  • Kad biste bili na Plutonu, Sunce bi bilo znatno zagušenije jer je 30 puta udaljenije od Zemlje i intenzitet svjetlosti pada prema udaljenosti, tako da je ondje oko 1000 puta slabije.
  • Život kakav poznajemo ne bi mogao opstati u Plutonovoj atmosferi. Ali unutrašnjost planeta možda sadržava vodu. Ondje bi moglo biti prostora pogodnih za život. Izvor energije u planetu ne bi bila Sunčeva svjetlost, nego bi bili radioaktivni elementi. Takav bi okoliš bilo komu stvorio teške životne uvjete. Ali znanstvenici razmatraju i životne uvjete u drugim ledenim satelitima poput Europe ili Enceladusa te se čini da bi tu moglo biti nečega. Gdje je voda, možda ima i života (mikrobakterija). (Will Grundy)
  • Keck Observatory na Mauna Keai, velikom vulkanu na Havajima, daje nam neke od najboljih uvjeta za promatranje svemira na svijetu. Vrh je Mauna Keae visok, suh, a većinu noći ima vrlo dobar pogled.
  • Svjetlo s kometa često se promatra infracrvenim tehnikama. Kako Zemljina atmosfera i oblaci smetaju infracrvenim prikazima iz svemira, Mauna Kea idealna je lokacija za promatranje vrlo udaljenih lokacija.
  • Kometi se promatraju da bismo otkrili njihov sastav. Kometi su vrlo zanimljive pojave jer su ostaci početaka Sunčeva sustava, fosili iz zaboravljenih vremena. Kad promatramo komet, gledamo kroz prozor u vrijeme koje nam može otkriti sastave svega u Sunčevu sustavu.
  • Postoje dvije vrste kometa: kratkoročni i dugoročni. Svaka nam vrsta otkriva drugi prostor iz vremena stvaranja Sunčeva sustava, ali i kako su se sastavi kometa mijenjali kroz zadnje četiri i pol milijarde godina.
  • Velik broj kometa koje istražujemo vidimo po prvi put. Oni koje znanstvenici istražuju nikad prije nisu bili promatrani s modernim instrumentima, tako da kad god pogledamo komet, otkrivamo nešto novo.
  • Većinu noći amateri mogu promatrati nekoliko kometa. Oni koji su iznimno svijetli oni su koje vidite golim okom, a u prosjeku se pojave možda jedanput ili dvaput u desetljeću. To su najčešće kometi dugoročnog tipa koji se sad otkrivaju sve češće.
  • Kako je prošlo nešto manje od 20 godina od njegova otkrića, u pojasu Kuiper postoji još puno stvari za otkrivanje, ali treba i postaviti ideju o tome koliko stvari pojas sadržava. Koja je veličina pojasa i kako ta materija komunicira s ostatkom sustava. (Kevin Schindler)
  • Što znanstvenici misle o nastanku oblaka Oort i pojasa Kuiper? Kad je Sunčev sustav nastao, preostalo je puno krhotina koje se nisu uspjele formirati u planete ili satelite. Kometi su dijelovi tih krhotina koji su se vjerojatno formirali u Jupiterovoj orbiti jer je to prostor gdje su temperature dovoljno niske da bi se kometi mogli formirati.
  • Ostatak krhotina koje su veliki planeti isprva gurali naokolo (ali su ostali otprilike u blizini prostora formiranja) danas sastavljaju pojas Kuipert, regiju između 30 i 100 AU.
  • Dugoročni kometi dolaze iz oblaka Oort, dok većina kratkoročnih kometa dolazi iz prostora pojasa Kuipert. Kako su uvjeti nastanka, kemijski sastav i temperatura varirali, možemo gledati pojase asteroida, pojas Kuiper i oblak Oort kao različite geološke stratigrafske slojeve na horizontu. Kometi koji se oslobode ovih pojaseva fosili su koji se mogu znatno lakše proučavati jer su bliže Zemlji.
  • Rosetta je prva ekspedicija koja ide u orbitu kometa, proučavati ga u detalje i spuštati sonde na njegovu površinu. Svi su uređaji puni instrumenata koji služe raznim mjerenjima koja nam mogu pomoći u razumijevanju sastava kometa, kako su nastali i kako evoluiraju.
  • Deep Impact slikao je detaljne fotografije kometa pokazujući različitu geologiju površine kometa u detalje. Sonde na samom kometu otkrile su nam i unutarnji sastav koji se nije mogao otkriti samo slikama. Deep impact podigao je toliko prašine da nije mogao snimiti krater koji je stvorio, no to je otkrila sonda misije Stardust NExT.

ČINJENICE - NEPTUN/URAN

ČINJENICE - JUPITER

ČINJENICE - SATURN

  • Dok teleskopom sa Zemlje promatrate spektakularne prstene oko Saturna, zahvalite Neptunu. Vrlo je vjerojatno da je utjecaj Neptunove gravitacije promijenio os kretanja Saturnovih prstena, što nam i omogućava da ih tako dobro vidimo. http://www.skyandtelescope.com/news/3306806.html
  • Saturnovi prsteni imaju opseg od oko 235.000 kilometara, ali debeli su samo oko deset metara. To su iste proporcije kao i papir koji je širok dva kilometra. http://www.nineplanets.org/saturn.html#rings                                 http://www.sciencedaily.com/releases/2005/11/051110220809.htm
  • Saturnov mjesec Enceladus iz četiri frakture u blizini svog južnog pola izbacuje mlazove vode snage jedne tone svakih šest sekunda. Kad bi mjesec ovako drastično "mršavio" tijekom cijelog postojanja, do danas bi izgubio oko 20% svoje mase.
  • Kargel, J., 2006, Science 311, 1389-1391.
  • Hansen, C. et al. 2006, Science 311, 1422-1425.
  • Umjesto da lagano kruži poput normalnog mjeseca, Hyperion se kaotično kreće oko planeta. Kad biste stajali na njegovoj površini, nikad ne biste bili sigurni kad će se Sunce ponovno pojaviti. http://www.nineplanets.org/hyperion.html
  • Neke su prijašnje teorije smatrale da je dijamantna kiša dolazila iz Saturnova središta. Steve Albers
  • Saturnova klima jednako je intenzivna kao i Jupiterova, samo je skrivena u magli atmosfere. Steve Albers
  • Putovanje u balonu Saturnovom atmosferom bilo bi vrlo zanimljivo, a jedino što bi vam trebalo je kisik. Tlak i temperatura na pravoj su visini sasvim pogodni za ljude. Katkad je moguća i kiša. Steve Albers
  • Titan je svijet na kojem bi nezaštićeni čovjek najduže mogao izdržati prije nego što bi pao u nesvijest i umro (ne možete držati dah na Marsu/Veneri), a s toplim odijelom i maskom za kisik (poput onih u avionima), mogli bi izdržati i nekoliko dana. Ralph Lorenz
  • Titanova atmosfera mogla bi imati i duge (makar nešto drukčije od onih koje mi na Zemlji poznajemo). Ralph Lorenz
  • U četiri godine otkad je otkriven, količina prirodnih plinova koji su isparili iz Ontario Lacusa (malo jezero kod Titanova južnog pola koje je boje rijeka u Coloradu) jednaka je jednoj trećini svih resursa prirodnog plina koji imamo na Zemlji. Ta količina plina bila bi jednaka cjelokupnoj potrošnji SAD-a u nekih 15-20 godina. Bob Brown
  • Titan sadrži više metana i drugih organskih plinova nego svi rezervoari biosferičnih, oceanskih ili fosilnih goriva na Zemlji. Jonathan Lunine
  • Saturnova gustoća toliko je slaba da bi mogao plutati na vodi. Jonathan Lunine
  • Gejziri Enceladusa u sekundi ispuštaju toplinu kao i Yellowstone. Jonathan Lunine
  • NASA-ina letjelica Cassini otkrila je da su munje na Saturnu oko milijun puta snažnije od onih na Zemlji. http://www.eurekalert.org/pub_releases/2004-12/uoi-rpc121604.php
  • Saturn je jedinstven po tome što je njegova magnetska os gotovo potpuno poravnata s orbitalnom osi. To znači da nema rotacijskog vrludanja u magnetskom polju. Saturnovo magnetsko polje ima više sličnosti sa Sunčevim nego s onim na Zemlji. Sunčevo se magnetsko polje ne rotira kao kruto tijelo. Njegova rotacija ovisi o geografskoj širini.
  • Radiovalovi Saturnove rotacije (koji zvuče kao otkucaji srca), ali i drugi zvukovi s planeta, mogu se poslušati na internetskoj stranici Sveučilišta u Iowi: http://www-pw.physics.uiowa.edu/space-audio.
  • Znanstvenici u NASA-inu projektu Cassini otkrili su da se nova klasa manjih mjeseca krije u Saturnovim prstenima. Moglo bi ih biti i do deset milijuna u samo jednom od Saturnovih prstena. Njihovo postojanje moglo bi odgovoriti na pitanje jesu li Saturnovi prsteni nastali raspadom većeg tijela ili su ostaci materijala od kojeg su Saturn i njegovi mjeseci nastali. Zasad se smatra da su ovi mali mjeseci ostaci tijela koje je svojim raspadom i stvorilo Saturnove prstene. http://www-pw.physics.uiowa.edu/space-audio.
  • Znanstvenici koriste informacije koje je letjelica Cassini u letu oko Enceladusa (šestog po veličini Saturnova mjeseca) pronašla da bi otkrili individualne molekule u svemiru, uključujući ione i izotope. Atomi oko Enceladusa možda sadrže tragove prošlosti jer dolaze iz unutrašnjih prostora koji se nisu mijenjali otkad je mjesec stvoren, pa nam daju zanimljiv uvid u to kako je Sunčev sustav nastao i kako se mijenjao. http://www.eurekalert.org/pub_releases/2008--‐10/uom--‐cfo100608.php
  • Znanstvenici i dalje otkrivaju nove mjesece oko Saturna. Letjelica Cassini otkrila je novi mjesec, prijašnjeg naziva S/2005 S1. On se kreće u skrivenoj rupi koja se nalazi u Saturnovu vanjskom A prstenu. Otkrile su ga slike jer je utjecao na gravitacijska kretanja okolnih tijela. Praznina Keeler nalazi se oko 250 kilometara unutar vanjskog ruba A prstena, koji je i vanjski rub glavnih Saturnovih prstena. Novootkriveno je tijelo u dijagonali veliko oko 7 kilometara, a reflektira oko pola svjetlosti koja dolazi do njega - takav odraz tipičan je za sastav tih prstena. http://www.eurekalert.org/pub_releases/2005-05/ssi-cfn051005.php
  • Infracrvena kamera NASA-ine letjelice Cassini snimila je i najviše planine Saturnova mjeseca Titana. Planinski lanac visok je oko 1,5 km i dugačak oko 93 km. Na vrhu su planina svijetle, bijele mase koje bi mogle biti metan ili neka druga vrsta "snijega". Kad bi Titan bio Zemlja, planine bi se nalazile na lokaciji na kojoj je otprilike Novi Zeland. Vjerojatno su nastali kao i oceanski grebeni na Zemlji: površina se raspukne, a materijal ispod kore ispliva i stvori greben. http://www.eurekalert.org/pub_releases/2006-12/uoa-cic121206.php
  • Čudna supstanca slična merkuriju zakopana je duboko unutar Jupitera i Saturna, tekući metalni helij. Stvorena je pod uvjetima koji su prisutni u jezgri plinovitih divova. Pomiješana s metalnim vodikom stvara tekuću metalnu leguru. Kako je glavna osobina metala provodljivost, elektroni mogu prolaziti kroz ovu supstancu kao što voda teče rijekom. To može pomoći znanstvenicima u saznavanju zašto više energije od one koju dobivaju iz Sunca izlazi iz Jupitera i Saturna. http://www.eurekalert.org/pub_releases/2008--‐08/uoc-‐jas080608.php

ČINJENICE - MERKUR/ VENERA

 

  • Znanstvenici su do kasnih 1960-ih smatrali da je površinska temperatura Venere gotovo kao temperatura u Miamiju na Floridi. Istraživanje u to vrijeme s još relativno primitivnim sredstvima pokazalo je da na Veneri u to vrijeme nije bilo oko 32 Celzijeva stupnja, nego gotovo 500 stupnjeva! (Kevin Baines)
  • Uskoro se uočilo da su te ekstremne temperature na Veneri zapravo posljedica efekta staklenika, a Carl Sagan je među prvima to uočio. (Kevin Baines)
  • Jedan je od glavnih dokaza količina teške vode koja je još u Venerinoj atmosferi. Postoji određeni tip molekule vode koja ima dodani neutron koji je čini težom. Da je voda na neki način napustila atmosferu, teška bi voda ostala, a to je slučaj na Veneri. Znanstvenici očekuju da će pronaći dosta te teške vode u atmosferi te da će prema njoj moći izračunati koliko je "obične" vode bilo da bi ostavila ovakve količine za sobom. 
  • Istraživanje gornjih slojeva Venerine atmosfere bio je i prvi korak u otkrivanju rupe u Zemljinu ozonskom omotaču. (Mark Bullock)
  • Jedna od zanimljivih stvari o Veneri je i ta da vulkani te kemijski spojevi površinskih minerala i plinova iz atmosfere vrlo vjerojatno utječu na klimatske promjene na planetu. Venerina klima gotovo je nezamislivo drukčija od naše, ali je ovi spojevi i reakcije vrlo vjerojatno i održavaju takvom. (Mark Bullock)
  • Razumijevanje vulkanskih i kemijskih reakcija i njihova utjecaja na klimu na Veneri mogu pomoći i našem razumijevanju sličnih faktora na Zemlji. (Mark Bullock)
  • Na površini Venere tlak i temperatura toliko su visoki da je vizualni spektar kamenja promijenjen. Vrlo je očit primjer i mineral hermatit koji je tipično crveni željezni oksid, pronađen na Zemlji, Marsu, a vjerojatno i Veneri. Željezni oksidi čine Mars crvenim, a neko kamenje i tlo na Zemlji zbog njih je također crveno. Na Veneri bi oni, pak, bili sivi, zato što se reflektivnost minerala u tom okolišu mijenja. (Mark Bullock)
  • Vulkani na Havajima uvelike su slični onima koje vidimo na Veneri, a Havaji su i jedno od najbližih mjesta Veneri na Zemlji! (Mark Bullock)
  • Oblaci na Veneri nisu slični onima na Zemlji. Umjesto da su stvoreni od molekula vode, stvoreni su primarno od sumporne kiseline, tako da Venerina atmosfera nije samo izrazito vruća nego i nagrizajuća.
  • Ako na Veneri pada kiša, pada sumporna kiselina jer je na planetu TOLIKO vruće i suho da kiša ishlapi prije nego što stigne pasti na površinu. Kad biste stajali na površini Venere, prije biste iskusili izmaglicu nego kišu.
  • Mark Bullock radi na potencijalnoj ekspediciji prema Veneri. Ona uključuje letjelice, sonde i balone za testiranje atmosfere. NASA je prilično ozbiljno shvatila prijedloge, tako da uzima u obzir mogućnost pokretanja misije za Veneru u vremenu između 2020. i 2025.
  • Venerinu površinu možete propješačiti prije nego što se planet okrene. Zemlja se okreće na oko 1600 km/h, dok se Venera kreće samo oko 7 km/h! Kad biste, u teoriji, trčali planetom, mogli biste stalno imati Sunce točno nad glavom. (Kevin Baines)
  • Venera je nevjerojatno vjetrovit planet. Kad biste i uspjeli preživjeti negostoljubiv okoliš i ući u Venerinu atmosferu, iskusili biste vjetrove jačine uragana, a kad biste sletjeli i izašli, uočili biste da je hodanje prije kao prolaženje kroz vodu, uzevši u obzir tlak koji zrak stvara.
  • Venus Express otkrio je šumove koji se pojavljuju tijekom munja između oblaka u atmosferi. Gdje ima munje, ondje ima i grmljavine! Makar vjerojatno prije zvuči kao tutnjava, uzevši u obzir gustoću atmosfere. (Kevin Baines)
  • Odrazi svjetlosti zabilježeni su na planinama Venere, na visinama iznad 5 km. Smatra se da je ta supstanca neka varijanta metalnog snijega, možda Tolarijev snijeg. (Kevin Baines)
  • Jedna o najvećih nepoznanica o Veneri je pitanje kako se vjetrovi te jačine stvaraju, uzevši u obzir to da se planet toliko sporo vrti. Možda su uzrokovani dipolnim efektom na Venerinim polovima. Znanstvenici smatraju da se vrući zrak s ekvatora diže i kreće prema hladnijim polovima. Kako se tolika količina zraka miče prema polovima, mora se kondenzirati, što čini zrak još gušćim te mora potonuti. To možda uzrokuje toliko jake vjetrove na površini planeta. (Kevin Baines)

 

OGLAS

FOTOGRAFIJE

SNIMKE

  • Plinovi Jupitera .

    Plinovi Jupitera

    Jupiter, nazvan prema vrhovnom božanstvu, sastoji se od plinova i kruži oko svoje osi nevjeroja...

    (02:52)
  • Sve snimke