Poznati svemir

POZNATI SVEMIR

SMJER UDARA

Poput Vas, i ja sam mislio da su udari asteroida mogući samo na filmu. Vjerovao sam da su oni nešto apstraktno, proizvod mašte jednog pisca scenarija... Onda sam upoznao Eda Beshorea. Ed je znanstvenik u laboratoriju za istraživanje mjeseca i planeta u Tucsonu u Arizoni. Njegov je posao pronaći one asteroide koji bi mogli ugroziti Zemlju. Koliko ih je pronašao?

Rekao mi je: "Kada sam počeo raditi ovaj posao, bilo je svega oko 170.000 asteroida. Sad ih ima više od 400.000." Četiri stotine tisuća? Ekipa i ja proveli smo noć na hladnom Sakramentovu vrhu dok je Ed pregledavao nebo u potrazi za asteroidima. Ispunjava kongresni mandat tako što nalazi i katalogizira svaki asteroid čija je površina jedan kilometar ili veća i koji se nalaze unutar 48 milijuna kilometara od Zemlje. Dosad su pronašli oko tisuću ovih velikih kamena i srećom nijedan od njih nije na Zemljinoj putanji. Ipak, u potrazi za njima, Ed i njegova ekipa nalaze manje asteroide koji bi mogli predstavljati problem.

Ed tvrdi da to može biti i otrežnjujuće. "Sjećam se prvog puta kada sam počeo raditi ovdje. Vidio sam asteroide koji su letjeli naokolo i uistinu shvatio da je svemir prepun asteroida."

Zemlja leži u središtu svega iz svemira što nas može ubiti. Parafraziram veliku knjigu Phila Plaita o svemu iz svemira što nas može ubiti, no to je istina. U Zemlju svaki dan udara više od 20 tona materija koje ispadaju iz vakuuma svemira. Većina ovih materija male su, no katkad je to i golemo kamenje. Svi smo čuli za asteroide koji su odgovorni za izumiranje dinosaura prije 65 milijuna godina. Tu je vjerojatno bila riječ o dva golema svemirska kamena jer je otkriven golemi krater u Indijskom oceanu koji odgovara tom razdoblju. Neki od vas možda su čuli za udar u dalekoj regiji Sibira Tunguziji koji se dogodio 1908. godine. Što možemo očekivati u budućnosti? Više udara... Puno više udara.

Sigurno je da Zemlju čeka još udara. Zapravo, to je prijetnja koju mi tek sada počinjemo ozbiljno shvaćati. U 90-im godinama Kongres je naredio da nađemo sve svemirsko kamenje koje je široko 1 km ili više. Nedavno su tražili da nađemo sve koji su sto metara široki ili više. Nacionalna akademija za znanost nedavno je objavila izvješće u kojem piše da uistinu moramo pronaći ovo kamenje jer to će trajati godinama, ako ne i desetljećima, dok smislimo i primjenimo plan napada. Ipak, loše su vijesti te da nema dovoljno financijskih sredstava za popis svega kamenja koje nas može udariti i koje može posijati globalno uništenje.

Preostaje nam Ed i njegova ekipa koji rade na tome da pregledaju nebo, da pronađu zalutale asteroide, što je svakako dobro, samo ne dovoljno dobro.

Ed mi je rekao da ne postoji puno ljudi na Zemlji koji rade ovaj posao i otrežnjujuće je misliti da vi kao pojedinac možete biti dio ljudi koji zapravo čuvaju naš planet. "Možda jednoga dana shvatimo da je ondje nešto opasno na što moramo reagirati, ne samo kao nacija nego kao ujedinjeni planet. Do takvog otkrića mogli bismo doći upravo ovdje".

DO KRAJNJIH GRANICA

Katkad je astronomija bez veze.

Ne tvrdim to ja, nego Mike Brown. Mike je svjetski poznati astronom.
Stojimo na promatračnici Mount Palomar i promatramo maglu. Gledajući u nebo iznad promatračnice, reče: "Ovo ne izgleda dobro. Nije baš da se sutra mogu vratiti."

Naime, večeras je Brownova jedina prilika da promatra sitni planet Haumeu koji je udaljen više od šest milijardi kilometara od Zemlje. Ako ga ne vidi večeras, ne može se vratiti sutra ni pokušati ponovno. Postoji dugi spisak astronoma koji čekaju na korištenje golemoga teleskopa kao što je ovaj od 500 cm iz Palomara i ako nemate sreće s vremenskim uvjetima, baš šteta. Ponovno se prijavite i vratite se sljedeće godine. To je astronomija i upravo zbog toga je katkada bez veze.

Mike tvrdi da se naviknete na ovakve stvari. "Samo rijetko stvari teku svojim tokom. Ukoliko nije problem u vremenskim uvjetima, onda će se ispriječiti nekakav tehnički problem."

Ovo je bio problem i za produkciju. Ne želite otići nekamo, utrošiti puno vremena snimajući nešto neisplativo. Htjeli smo akciju. Htjeli smo da se vrata promatračnice širom otvore. Htjeli smo da Brown i njegova ekipa govore stručnim jezikom koji nećemo razumjeti. Htjeli smo vidjeti Haumeu na ekranu računala i da nam Brown na kraju večeri kaže sve što je vidio i naučio o dalekom planetu. Umjesto toga, činilo se kao da ćemo dobiti samo šalicu dobre kave.

Do 22 sata magla se počela razilaziti dovoljno da Brown može otvoriti vrata promatračnice. Ono što svaki astronom zna jest da ne možete samo otvoriti vrata promatračnice i promatrati svemir. Morate dati teleskopu sat-dva da postigne temperaturu zraka. Kada je to napravljeno, Brown je usmjerio teleskop prema Haumei i počeo promatrati. Snimio je niz fotografija i već su se za nekoliko minuta fotografije pojavile na ekranu. Fotografije su prikazivale mutna siva nebeska tijela. Mike je buljio u njih.

Brown je izustio: "Gotovi smo" i sjeo na stolac.

Još je bilo puno vlage i magle u zraku. Nismo mogli dobiti čist pogled na Haumeu, planet koji će nestati iz vidika uskoro, tako da je naša i Brownova večer za teleskopom završila.
Mike je rekao: "To je astronomija. Kasne noći, mnoštvo problema, obično se sve na to svodi."

Zvuči kao snimanje televizijske emisije. Barem Mike pravi bolju kavu.

TEMPIRANE BOMBE

Postoji mjesto duž obale havajskog Velikog otoka gdje rijeka lave teče u more. Prizor izgleda nestvarno. Kilometrima nema ničeg osim crne lave, fumarola i golemih oblaka pare koji sukljaju u ocean.

Ovdje smo s Rosaly Lopes iz laboratorija Jet Propulsions i prema havajskom tehničaru za zvuk koji radi s nama, nalazimo se vrlo blizu akcije... Možda čak i preblizu. Stojim na pukotini čvrste lave koja je oko devedeset metara udaljena od rijeke lave koji suklja u ocean. Rosaly nas je htjela ovamo dovesti jer je upravo ovdje došla do nekih podataka o vulkanima važnima za Zemlju i za Sunčev sustav.

"Vulkanizam je jedan od temeljnih procesa u Sunčevu sustavu. Tako planeti gube toplinu", tvrdi ona dok vruća lava eksplodira u vodi. "Dakle, kada promatramo ovaj tok, zamišljamo tok na Veneri, Marsu. Kako bi oni izgledali na mjestima kao što su Enceladus ili Titan?

Vulkana ima posvuda. Vidimo ih na Zemlji, na Veneri, Marsu, čak i na Jupiteru. Ono što je zanimljivo jest da su procesi koji uzrokuju vulkane, svuda isti. Jedina je razlika u njihovoj veličini.

Od svih planeta u Sunčevu sustavu koji imaju vulkane, vulkani su na Zemlji među najmanjima. Venera ima goleme vulkane jer otprilike svakih 500 milijuna godina planet podivlja i doslovno se pojede. Mars ima vulkane koji su mnogo veći od najvećih zemaljskih planina. Mjesec oko Jupitera, čija je veličina oko petine Zemljine, vulkanski je najaktivnije mjesto u Sunčevu sustavu. Ima vulkane čiji se krateri protežu i nekoliko kilometara.

"Stojeći ovdje, nije uopće teško zamisliti što se događa na mjestima kao što je Io", govori Rosaly. "Mislim da smo upravo ondje vidjeli bismo nešto vrlo slično ovomu, samo mnogo, mnogo veće."

Teško je zamisliti erupciju veću od one u koju upravo gledamo. Ova lava kreće se kilometrima u svim smjerovima. Zapravo vozeći po ovoj lokaciji, možemo vidjeti kako je lava prekrila cijeli grad. Vidimo prometne znakove i automobile prekrivene čvrstom lavom. Kilauea erumpira već godinama i putujući planinom, možemo vidjeti različite kratere i tragove lave. Ovo je najnoviji trag lave i možemo vidjeti i plinove kako se uzdižu iz pukotina sjajne crne površine.

Rosaly i ja ih zapravo promatramo. Da bismo provjerili koliko je ta površina zapravo topla, stavljam petu svoje čizme za penjanje blizu otvora i odmah se počinje topiti. Količina me topline iznenadila dok mi Rosaly nije rekla gdje stojim.

"Stojiš točno na šupljini lave", rekla mi je.

"Šupljini lave?"

"Da", rekla mi je. "Točno ispod nas vrela je lava".

"Je li to opasno?"

"Samo ukoliko tlo popuca i nalaziš se blizu oceana", objasnila mi je.

"Zar mi nismo ovdje?"

"Da, jesmo."

ZVJEZDANA VRATA

Arheoastronomija je jedna od onih znanosti u kojima postoji nekolicina istinskih stručnjaka. Ima ih otprilike koliko i paleobotanika ili ekofiziologa. Arheoastronomija nije samo jedna od onih znanosti gdje ljudi teže napretku. Jeste li ikad čuli da dijete, normalno dijete, govori da kada odraste želi biti arheoastronom? Niste.

Arheoastronomija je jedna od onih znanosti koja Vas pronađe, a ne vi nju. Neke znanosti znaju biti ohole.

Sreli smo jednog arheoastronoma koji je pristao govoriti pred našim kamerama, no prvo smo morali kupiti i pročitati njegovu dvije stotine dolara vrijednu knjigu, zatim smo mu morali platiti na tisuće dolara po danu snimanja. Bilo je i arheoastronoma koji jednostavno "nisu imali vremena" za razgovarati s nama. Zašto nisu imali vremena? Zatim smo sreli arheoastronome koji su, čini se, proveli previše vremena sami u knjižnici, odnosno nisu se baš dobro povezali sa životom. Nasreću, uspjeli smo pronaći nekolicinu koji su htjeli surađivati s nama i koji su nam mogli objasniti povezanost naših predaka s nebom.

Slušajući ih, shvatite da je povijest naše vrste doslovno zapisana u zvijezdama. Pogledajte oko sebe. Sve što vidite, svaki mali luksuz u kojem uživate proizvod je astronomije. Ne vjerujete mi? Da naši preci nisu gledali u nebo, da nisu postavljali pitanja koja su postavljali, možda ne bi ni bilo civilizacije. Pogledate zvijezde i znate kad je vrijeme za sjetvu. Sjetva znači da možete prehraniti nekoliko ljudi te tako populacija može rasti. Kako biste shvatili nebeski ciklus, potrebna Vam je matematika. S matematikom možete imati i detaljnija zapažanja. Zahvaljujući matematici, možete početi planiranje izgradnje grada i naučiti više i više o svijetu koji vas okružuje.

Astronomija je najstarija znanost svijeta. Prvi znanstvenik ikad spomenut je bio astronom, tj. astronomica. Ona je bila babilonska svećenica iz hrama Ishtar. Proučavala je zvijezde, i za nju se tvrdilo da može predviđati budućnost. Budući da su naši preci promatrali zvijezde za važna predviđanja, kao kada će kišiti ili kada bi moglo zahladiti, nije neobično da je i ona stekla određene sposobnosti promatrajući zvijezde. U to su vrijeme takve informacije mogle značiti razliku između života i smrti.

To su neke cool, znanstvene stvari. Ipak, još nam je preostalo odlučiti što napraviti s drevnim teoretičarima o izvanzemaljcima. Da uopće krećemo s ovom temom? Mi, eto, jesmo i moram reći da je bilo vrlo zanimljivo. No, odluka nije bila laka. Jedan se producent zabrinuo da će mu opasti ugled ako pokrenemo ovu tematiku. Na to sam mu rekao "Kakav ugled? Ti si televizijski producent." Na kraju krajeva, ta je profesija odgovorna za emisije kao što su "Otok iskušenja" ili "Podivljale cure". S obzirom na to, štogod da napraviš za televiziju, tvoj je ugled u redu. Moja briga bila je ta ima li dovoljno čvrste znanosti o ovoj teoriji. Ispostavilo se da ima. Postoje neke misterije za koje nema jednostavnog objašnjenja. Izbezumio sam se da pleme Dogon iz sjeverozapadne Afrike zna za nevidljivu prateću zvijezdu Siriusa. Spomenimo i određeni poredak nekih masivnih konstrukcija koje su podigli naši preci u drevna vremena. Egipćani nisu samo spojili četiri trokuta i rekli: "Završili smo!" Velika je piramida remek-djelo, konstrukcija koja budi strahopoštovanje i po današnjim standardima. Neshvatljivo je da su drevni Egipćani uspjeli napraviti konstrukciju od golemih kamenih blokova koja je ujedno i matematički izuzetno precizna.

"Dešifriranje neba" bez sumnje je jedna od najtežih epizoda koje smo producirali za ovu sezonu iz jednostavnog razloga - trebali smo dobro promisliti kako uklopiti ovu temu u tematiku serijala. Iskreno, mogu reći da je bilo dana kad sam dane provodio pred računalom producirajući emisiju i da bih tada radije bio arheoastronom. Razlog je taj da mi je od šest ovosezonskih epizoda ovu bilo najteže napraviti.

OGLAS